Thursday, April 28, 2011

u pocetku bejase rec...

a reč je prerasla u priču. priče su se množile i bujale i cvetale i počele da se bore za prevlast. nastale su religije. filozofije. politike. kurikulumi.

a onda je neko, ili neki, počeo da priča priču o istini. objektivnosti. pozitivizmu u nauci.

priča se dopala kurikulumu i uzeli su se.

Mislim da je Fuko bio prvi ko je pisao tako o tome.

E sad, ja ovo sve gledam iz perspektive nekoga ko je proveo svojih prvih ..koliko ono beše.. 24 godine obrazovanja ubeđena da postoji Istina o stvarima. Velika istina.

Ono što sada sve više uviđam je da postoje priče, i sve više počinjem da verujem da je svet socijalno konstruisan. Pogotovo značenja. Pogotovo istine.

Trenutno radim doktorat u kome koristim narativ kao metod. Ono što mene zanima su "putovanja" ljudi koji su pokušali da nađu jednog roditelja. Onog koga nikad nisu upoznali. U mom slučaju, to je otac.

Imala sam 28 godina i diplomu psihologa kad sam došla u Bristol, UK, da vidim ko je to ko mi je omogućio da imam Irski pasoš. U ovom blogu će biti reči i o tome.

U ovom blogu će takođe biti reči i o tome šta je to narativ i čemu služi (a uz to ponekad i ne radi). Ja najbolje razumem stvari ako pišem o njima. Trenutno to radim na engleskom, ali neće mi ruke otpasti ako to pokušam da razumem na jeziku kojim mislim.

Slobodno mi ispravljajte greške. Slobodno ću vaše primedbe ignorisati ako mi se ne sviđaju... jer čemu ta "Istina" o pravopisu i gramatici?

And why I couldn't write in all the languages I use?

Mda. Blog: o narativu. o pričama. za međusobno pričanje. feel free to join in.

3 comments:

  1. U početku bejaše Reč...

    Reč je šetala tek stvorenim svetom i naletala je na Čoveka. Bila je to ljubav na prvi pogled i iz strasti koja je usledila izrodila se Laž. Ona je bila nemirno, besno dete, kao tinejdžer sklono pravljenju problema, iz inata, iz želje za dokazivanjem, za smeštanjem sebe u koordinatni sistem Kosmosa. Vreme je prolazilo i Laž je porasla, odrasla i postala zrelija. Naposletku, prerasla je u Priču, labuda tog ružnog pačeta. A Priča je, svim svojim formama, stvorila civilizacije.

    Ali Priča je zanavek ostala Laž, ne zato što je neiskrena, već zato što je to u njenoj prirodi, kao takva je neophodna i poželjna, proizvod naše mašte, naše volje, naše potrebe da naše sutra bude bolje nego naše danas.

    A Velika Istina? Kao takva ona ne postoji, tek je kolektivni zbir naših pojedinačnih Priča koje nikada nisu prestale da budu Laži.

    ReplyDelete
  2. lepo napisano. hvala na komentaru.

    pitanje:

    Ako Istina ne postoji, kako onda definišeš/te Laž?

    ReplyDelete
  3. Postoje (subjektivne) istine, mnogo njih. Ne bih govorila o lažima jer čim je priča priča, ona postoji - nije lažna, ona je nečija istina. Svi stvaramo svoje istine i odabiremo kojoj ćemo se "velikoj" istini prikloniti - vjerojatno onoj koja najmanje odudara od naših istina koje drugima predočavamo upravo putem naracije...

    ReplyDelete